понедељак, 24. октобар 2011.


Kako su mi računari postali hobi

                Za računare sam se počeo zanimati sasvim slučajno,a moglo bi se reći i iz inata.
Naime, pre nekoliko godina sam odlučio, uprkos ne baš povoljnoj financijskoj situaciji, da mom sinovcu nabavim komp. E sad bio je to neki Pentium II, i nije bio nov. Jedno vreme je to radilo, ali ne zadugo. Te malo memorije , te spor procesor, te slaba grafika itd. Itd.....

                Kulminacija se desila kada je za vreme oluje došlo do kratkotrajnog prekida struje, tada je crkla matična ploča. Od tada počinjem da, besomučno , obilazim servise i razno-razne „majstore“, sa nekima samo što se nisam okumio koliko su bili „prijateljski“ nastrojeni prema meni. A u stvari su u meni, videli samo „još jednog šabana“ koji ima neki dinar viška. Da skratim priču, pošto sam skoro svake nedelje, ostavljao po par hiljada dotičnim „majstorima“ , cela stvar je postala neodrživa, jer ubrzo sam premašio vrednost kompa koji imam samo u zamenjenim delovima .

                Jednog dana mi je došao u posetu  jedan drugar , koji se nešto razume u računare. Kada smo otvorili kućište , pitao me, gde sam nabavljao polovne delove? Iznenadio me , jer sam zamenjene delove plaćao kao nove. Tada mi je „puk'o“ film i od tada više nisam kročio u servis , osim kada sam išao da kupim nešto od delova, ali i tada sam kupovao ono što ja hoću, a ne ono što mi se natura. Uvek bi saslušao savete ali bi sam ipak odlučio, šta ću na kraju da uzmem ( nekad bi i pogrešio), samim tim samo sebe sam i krivio kad nije bilo dobro.

                Od  tada sam počeo da kupujem literaturu i da pratim razne forume  iz informatičke oblasti. Sada sebe smatram prosečnim korisnikom računara (a možda , malo i  više od proseka). Kao što rekoh, nisam ekspert  ali  više nisam ni stalna  mušterija „majstorima „ za kompjuter.

                Ovo sam napisao ciljajući na starije generacije kao i sam što sam (40 i nešto godinica) jer ovi mlađi to već uglavnom znaju. Nemojte dozvoliti da vam neko uzima i ovako teško zarađeni dinar za kojekakvi  krš od delova ili komponenti, nego se informišite. Bar na  internetu  imate puno mogućnosti da se edukujete iz ove oblasti, bez koje uskoro neće biti ništa moguće uraditi.

                Da se razumemo, bez servisa se i dalje neće moći jer veći deo popravki nećete moći sami da otklonite (alat, rutina, sheme, uslovi, garancija ......) ali kada budete znali osnovno ( pa i nešto više) o slaganju konfiguracije  i o operativnom sistemu , postaćete korisnici servisnih usluga a ne najobičnije „žrtve“ kojekakvih „majstora“. Kad budete imali osnovna saznanja tada će te i znati prepoznati ozbiljan servis kojem će te verovati, jer  mu neće biti glavni cilj da vam izbije što više novca iz džepa.

                Ovo sam sve osetio na sopstvenoj koži, bolje rečeno, na sopstvenom novčaniku . Sad mi nije krivo, jer sam pronašao novi hobi koji me čini zadovoljnim . Ne idem više u kafanu (samo ponekad) već uglavnom slobodno vreme (koga i nema mnogo) provedem maltretirajući kompjuter. Znam da će neki sada reći, .... zadovoljstvo je u seksu.... ali šta reći? Ima raznih vrsta zadovoljstava, pa ko šta voli nek' izvoli...!